MENI

Parlament i EU

Put do članstva u Europskoj uniji

Proširenje je jedno od najmoćnijih političkih alata Europske unije (EU). Svi europski građani imaju koristi od toga da su njihovi susjedi stabilne demokracije i napredne tržišne ekonomije. Proširenje je pažljivo vođen proces koji pomaže u transformaciji uključenih zemalja te doprinosi miru, stabilnosti, napretku, demokraciji, ljudskim pravima i vladavini prava diljem Europe.

Bilo koja europska država može podnijeti zahtjev za prijam u članstvo EU ako poštuje načela slobode, demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i vladavinu zakona. Pridruživanje, međutim, može uslijediti jedino ako država koja je podnijela zahtjev ispuni sve kriterije pridruživanja, poznate pod nazivom Kriteriji iz Kopenhagena. Ti kriteriji, koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 1993. a dopunilo Europsko vijeće u Madridu 1995. godine, su sljedeći:

  • politički stabilne institucije koje jamče demokraciju, vladavinu zakona, poštivanje ljudskih prava, te prava i zaštitu manjina;
  • ekonomski funkcionalna tržišna ekonomija i kapaciteti koji su sposobni da se izbore s konkurencijom i uvjetima koji vladaju na tržištu EU;
  • sposobnost preuzimanje obveza koje proizlaze iz članstva, uključujući posvećenost političkim, ekonomskim i monetarnim ciljevima EU;
  • usvajanje europske pravne stečevine (acquis communautaire) i njezina učinkovita provedba putem odgovarajućih administrativnih i pravosudnih struktura.

Država koja se želi pridružiti EU podnosi zahtjev za članstvo Vijeću, koje traži od nadležnog odbora da procijeni sposobnost države podnositeljice zahtjeva da ispuni uvjete za članstvo. Ako odbor dade pozitivno mišljenje i ako se Vijeće jednoglasno suglasi s tim, pregovori između države kandidatkinje i država članica mogu formalno započeti.

Države kandidatkinje moraju pokazati da će biti potpuno sposobne igrati ulogu članice, što zahtijeva široku podršku njihovih građana, kao i političko, zakonsko i tehničko ispunjavanje standarda i normi EU. EU provodi opsežnu proceduru odobravanja pristupa kojom se osigurava da nove članice pristupe Uniji samo onda kada su ispunile sve zahtjeve i samo uz pristanak institucija EU i vlada država članica EU i države na koju se prijam odnosi. Države koje se žele pridružiti EU mogu ići naprijed iz jedne u drugu fazu procesa samo onda kada su ispunjeni svi uvjeti iz svake faze. Na taj način izgledi za pristupanje djeluju kao moćan poticaj reformama. Politika EU o proširenju osigurava da pristup istodobno donese korist i za EU i za državu koja joj se želi pridružiti.

Pretpristupna strategija osmišljena je kako bi pripremila države kandidatkinje za buduće članstvo. Ona obuhvaća ove okvire i mehanizme:

  • sporazumi o Europi / sporazumi o pridruživanju / sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju
  • pristupno partnerstvo / europsko partnerstvo
  • pretpristupna pomoć
  • sufinanciranje od međunarodnih financijskih ustanova
  • sudjelovanje u programima, agencijama i odborima EU
  • državni program za usvajanje pravne stečevine EU
  • redovna izvješća / izvješća o napretku
  • politički dijalog

 

Prvi korak u pregovorima je tzv. screening. To je analitički pregled pravne stečevine. Svrha screeninga je objasniti pravnu stečevinu državama kandidatkinjama i zajedno s njima utvrditi područja u kojima postoje problemi koje bi trebalo riješiti. Kao osnovu za pokretanje stvarnog, tehničkog procesa pregovora, Komisija sastavlja "izvješće o screeningu" za svako poglavlje i za svaku državu članicu. Države kandidatkinje podnose pregovaračku poziciju, a Europska komisija nacrt zajedničke pozicije (NZP), koju usvaja Europsko vijeće i koja omogućuje otvaranje poglavlja. Pregovara se na razini ministra ili zamjenika ministra, tj. stalnih predstavnika država članica, veleposlanika ili glavnih pregovarača za države kandidatkinje.

Kada se zaključe pregovori o svim poglavljima, rezultati pregovora uključuju se u nacrt ugovora o pristupanju, koji usuglašavaju Vijeće i države pristupnice. Taj se nacrt ugovora naknadno podnosi Komisiji na davanje mišljenja i Europskom parlamentu na pristanak. Nakon potpisivanja ugovor o pristupanju podnosi se državama članicama i državi pristupnici na ratifikaciju u skladu s njihovim ustavnim postupcima. Kada je proces ratifikacije završen i Ugovor stupi na snagu, država kandidatkinja postaje država članica.

 

Pregovori se posebno zaključuju sa svakom državom kandidatkinjom, a njihova brzina ovisi o brzini kojom zemlja provodi reforme i usklađuje svoje zakone sa zakonima Europske unije. Trajanje pregovora stoga može varirati, tako da istovremeni početak pregovora s više kandidata ne znači da će pregovori sa svakim od njih biti zaključeni u isto vrijeme.

Kako bi svoju administraciju i pravosuđe dovela na razinu potrebnu za pristupanje Europskoj uniji, država kandidatkinja izrađuje akcijski plan kojim određuje što će učini i kada. Prioriteti koji moraju biti uvršteni u akcijski plan utvrđuju se kroz pristupanje ili europsko partnerstvo, koje EU određuje za svaku državu kandidatkinju. Od svake države kandidatkinje također se zahtijeva da izradi državni program za usvajanje acquisa. To je vrlo specifičan instrument kojim su obuhvaćeni pojedinosti, vremenski okviri i troškovi za ispunjenje svakog prioritetnog područja što ga je EU odredila u pristupnom partnerstvu.

Kada je ugovor o pristupu potpisan, država kandidatkionja postaje "pristupna država" i ima pravo na privremene povlastice do pristupa kada postaje država članica. Pristupna država može davati komentare o nacrtima prijedloga, priopćenja, preporuka i inicijativa Europske unije te dobiva status “aktivnog promatrača” tijela i agencija EU, što joj daje pravo sudjeluovanja u raspravama, ali ne i pravo glasa. Nakon okončanja procesa ratifikacije ugovor stupa na snagu dogovorenoga dana i pristupna država postaje država članica.