22. sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH - Izaslanička pitanja

Izaslanik Hilmo Neimarlija postavilo je sljedeće pitanje Kolegiju oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine: „Jedna odluka PSBIH nedavno je u političkoj emisiji jednog od javnih emitera proglašena zločinom. U jezicima konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine riječ zločin označava najteže kazneno djelo za koje se počinioci podvrgavaju sudskom postupku i primjerenoj kazni. Od Zajedničkog kolegija obaju domova PSBIH tražim odgovor na pitanje što je poduzeto i što će poduzeti spram ovog najtežeg mogućeg javnog kvalificiranja regularne odluke najvišeg zakonodavnog tijela u našoj zemlji. Kad ovo tražim imam u vidu obvezu Zajedničkog kolegija da brine o zaštiti normi i procedura zakonitog rada Parlamentarne skupštine i obvezu Parlamentarne skupštine da štiti osnovna načela parlamentarnog političkog pluralizma na kojima počiva politički sustav Bosne i Hercegovine kao pravne države. Ovakvim proizvoljnim i brutalnim pokušajima diskvalificiranja skupštinskih zakona, kojima se vjerovatno želi što direktnije pomoći jednoj stranačkoj i političkoj opciji na račun drugih stranačkih i političkoh opcija u Parlamentarnoj skupštini, obesmišljavaju se temelji parlamentarne demokratije i zakonitog rada državnih institucija, a politički život u Bosni i Hercegovini ruši se ispod razine na kojoj je bio u vrijeme jednopartijskog političkog sistema. Premda to nije bio stvarni politički život, jer pravog političkog života nama tamo gdje jedna stranka ima vlast, tada se neslaganje sa vladajućom politikom nije javno proglašavalo zločinom već se njegove zastupnike oglašavalo reakcionarima, zastupnicima nazadnih ideologija i neprijateljima jedine ispravne politike. Uz sve to, proizvoljna medijska karakteriziranja zakonskih akata kao zločina, pogotovo od strane javnog emitera, danas objektivno doprinosi relativiziranje zločina, pogotovo od strane javnog emitera, danas objektivno doprinosi relativiziranju zločina koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini i od kojih mnogi još nisu procesirani“.

Izaslanik Adem Ibrahimpašić postavilo je sljedeće pitanje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine: „Prije nekoliko mjeseci na moje pitanje „Zašto se ne izmjeni zakon o trošarinama za duvan i duvanske prerađevine i usuglasi sa istim takvim Zakonom u Republici Hrvatskoj“, odgovoreno mi je nakon četiri mjeseca čekanja da za to nema političke volje. Danas pitam da mi se objasni šta znači to, nema političke volje i kome ta politička volja nedostaje“.

Izaslanik Sulejman Tihić postavilo je sljedeće pitanje Vijeću ministara i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine: „Šta je Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH uradilo i šta dalje namjerava raditi na poboljšanju bilateralnih odnosa s našim susjedima – Republikom Srbijom i Republikom Hrvatskom? U tom, kontekstu, konkretno nas interesira dokle su došle procedure potpisivanja sporazuma o granicama, te šta se radi na usuglašavanju stavova?. Šta je sa sporazumom o imovinsko-pravnim odnosima sa ovim državama, posebno Republikom Hrvatskom, kada se zna da je Vlada Republike Hrvatske prihvatila prijedlog ovog sporazuma?. Zašto su već gotovo dvije godine bilateralni odnosi sa Republikom Srbijom svedeni na razinu otpravnika poslova, odnosno zašto Bosna i Hercegovina još uvijek nema veleposlanika u Srbiji? Opći utisak je da su odnosi sa Srbijom svedeni na posebne/ specijalne odnose Srbije i entiteta RS“?

Izaslanik Slobodan Šaraba postavilo je sljedeće pitanje Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Uredu visokog predstavinika u Bosni i Hercegovini i Zajedničkom povjerenstvu za ljudska prava, prava djeteta, mlade, useljeništvo, izbjeglice azil i etiku Parlamentarne skupštine BiH: “Kada će odluke koje je proglasio Visoki predstavnik u BiH, a kojima su ljudima oduzeta ili ograničena osnovna ljudska i građanska prava biti ukinute s obzirom da je od trenutka njihovog donošenja prošao duži vremenski razdoblje (od 10 godina do 3-4 godine), a protiv smjenjenih ljudi nisu pokrenuti nikakvi postupci niti donjete sankcije. Obrazloženje : Ured Visokog predstavnika do sada je donijo preko 150 odluka kojima su smijenjeni ljudi i oduzeta im osnovna ljudska i građanska prava (npr. pravo na pravično suđenje, pravo da se smatraju nevinim sve dok u susdskom postupku ne budu oglašenim krivim za djela koja su u zakonu predviđena kao krivična i na sankcije koje su u zakonu određene kao krivične sankcije, pravo na efikasan pravni lijek, pravo da se ne bude podvrgnut diskriminaciji i dr.) političkih (npr. pravo na političko organizovanje, pasivno biračko pravo i dr.) ekonomskih (npr. pravo na rad, pravo na jednak pristup javnim službama i zaposlenje u njima i dr.) i socijalnih prava (npr. pravo na socijalnu pomoć za vrijeme nezaposlenosti, pravo na zdravstveno osiguranje, pravo na penzijsko osiguranje i dr.) gubitka građanske časti (gubitak univerzitetskih zvanja i karijera, službeničkih zvanja i karijera i dr). I više od toga, oduzeto im je pravo da koriste bilo kakv pravni lijek protiv takvih odluka. Oduzeto im je pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete koja im je takvim postupanjem pričinjena. Njihovo ljudsko i građansko dostojanstvo je napadnuto. Njihova krivica ni danas nije dokazana ni javno obrazložena, na način koji to zahtjeva pravo. Politička obrazloženja koja smo čuli nisu dovoljna.“