Početna

Pristup informacijama

Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH (ZOSPIBiH), koji je 2000. godine usvojila, a potom u više navrata i dopunila Parlamentarna skupština BiH, predstavlja snažan mehanizam za ostvarenje veće transparentnosti i demokratske kontrole organa vlasti u Bosni i Hercegovini. Prema njemu, svako fizičko i pravno lice ima pravo pristupa informacijama koje su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obavezu da objavi takve informacije.

U usvojenom zakonu, informacija se definira kao svaki materijal kojim se prenose činjenice, mišljenja, podaci ili bilo koji drugi sadržaj, uključujući svaku kopiju ili njen dio, bez obzira na oblik ili karakteristike, kao i na to kada je sačinjena i kako je klasificirana.

Zahtjev za pristup informacijama podnosi se onom javnom organu za koji podnosilac zahtjeva smatra da ima nadležnost. Po Zakonu o slobodi pristupa informacijama u BiH, zahtjev za pristup informacijama mora biti sačinjen u pisanoj formi i napisan na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Međutim, imajući u vidu tehnološki napredak u sferi komuniciranja, Parlamentarna skupština BiH na potpuno identičan način tretira i odgovara i na zahtjeve koji prispiju elektronskom poštom kao i na one napisane na engleskom jeziku.

Zakonom o slobodi pristupa informacijama u BiH definira se šta treba sadržavati zahtjev za pristup informacijama, a vrlo je bitno da on sadržava dovoljno podataka o prirodi i/ili sadržaju informacija koje se traže, kako bi se proces pojednostavio i skratio te kako bi se tražiocima osigurao što precizniji odgovor.

Naravno, neophodno je da zahtjev sadržava ime i prezime te adresu tražioca informacije, ali poželjni su i elektronska adresa (e-mail) kao i broj telefona radi eventualnih dodatnih konsultacija ili pojašnjenja.

Pristup informaciji bit će osiguran na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Parlamentarna skupština BiH nije dužna da prevodi zahtijevanu informaciju s jednog na drugi službeni jezik u Bosni i Hercegovini.

Ako se pristup informaciji odobri ili odbije, djelimično ili u cjelosti, nadležni javni organ će, u skladu sa Zakonom, dopisom o tome obavijestiti podnosioca zahtjeva. Ovaj dopis će, što je prije moguće, a najkasnije 15 dana od dana prijema zahtjeva, biti upućen podnosiocu zahtjeva.

U slučaju da Parlamentarna skupština BiH nije u mogućnosti da udovolji zahtjevu zbog nedostatka formalnih uslova, službenik za informiranje po ZOSPI-ju u BiH će, što je prije moguće, ali najkasnije osam dana od dana prijema zahtjeva, pismeno obavijestiti podnosioca zahtjeva da zahtjev ne može biti obrađen iz navedenog razloga te ga upoznati i s mogućnošću i načinom ulaganja žalbe na takvu odluku.

Nadležni javni organ može utvrditi izuzetak u slučajevima kada se otkrivanjem informacije osnovano može očekivati izazivanje značajne štete po legitimne ciljeve sljedećih kategorija u Bosni i Hercegovini:

vanjske politike, interesa odbrane i sigurnosti, kao i zaštite javne sigurnosti;
interesa monetarne politike;
sprečavanja kriminala i svakog otkrivanja kriminala; i
zaštite procesa donošenja odluke od javnog organa u davanju mišljenja, savjeta ili preporuka od javnog organa, zaposlenog lica u javnom organu, ili svakog lice koje obavlja aktivnosti za ili u ime javnog organa, a ne obuhvata činjenične, statističke, naučne ili tehničke informacije.

Članom 7. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH predviđen je i poseban postupak koji se provodi ako Parlamentarna skupština BiH ili drugi javni organ opravdano utvrde da zahtjev za pristup informacijama uključuje povjerljive komercijalne interese treće strane.

Također, Parlamentarna skupština BiH može utvrditi izuzetak i kada opravdano utvrdi da tražene informacije uključuju lične interese koji se odnose na privatnost trećeg lica.

Za nepostupanje po Zakonu o slobodi pristupa informacijama u BiH za javne organe predviđene su i novčane kazne.